Plemić Nakajama (1429) godine silom je ujedinio sva glavne otoke na Okinavi. Prethodno je nekoliko plemića stalno bilo u sukobu. To je period dinastije Ming (u Kini), a Muramaši (u Japanu). Godine 1329.
kineski emigranti masovno naseljavaju Okinavu. Razvija se trgovina. Borilačke vještine iz Kine i Japana, u početku nisu bile mnogo omiljene. Zašto? Zato sto je tamo vladao mir, sa naprednom budističkom
kulturom. Međutim, harmoničan mir narušavaju trupe iz Japana, koje je poslao Sacuma. Kao talac uzet je princ iz Okinave, a u glavnom gradu Okinave uspostavlja se policijska kontrola. Sva vojnička klasa je
zabranjena. Oružje je oduzeto, pa je zbog tog u borilačkim vještinama Okinave korišten sistem obrane štapom, toljagom i golom rukom (tode ili samo te). Jedan instruktor je upotrebio rijelč KARA-ate (1905.
godine) umjesto tode.
Veliki reformator karatea Gichin Funakosi oko 1930. godine je dao pravi naziv p r a z n a r u k a . Dakle,
osnovni princip je bio braniti se od neprijatelja praznih ruku, bez ikakvog oružja. U ovom slučaju, ovakvim
načinom borbe, um se mora osloboditi zlih misli. Govorilo se "prazna dolina prenosi zvuk", "forma je
praznina, a praznina je forma". Karate je najosnovanija borilačka vještina bez oružja. Okinavljanski
karate, taj rani karate, sastojao se od tri osnovna stila. Iz glavnog grada Okinave Surija potekao je stil
karatea pod nazivom SURI-TE. Drugi grad u susjedstvu zvani NAHA dao je stil NAHA-TE, a treći grad
Tomari - stil TOMARI-TE. Iz svakog naziva pojavljuje se riječ TE i znači šaka. Ispočetka, vlasti su strogo
zabranjivale da se vježba karate, ali on se ipak prakticirao i vježbao u strogoj tajnosti. Nešto kasnije
dozvoljeno je treniranje karatea i ono je uvedeno i u škole.
Gospodari Okinave (japanski vladari) bili su opčinjeni karateom, pa su od okinavljanskih karate majstora tražili da javno izvode demonstracije. Za to je određen slavni učitelj karatea Gichin Funakoshi, koji
je, počevši vježbanje kod dva odlična karate instruktora, imao ogroman talent. Demonstracije su bile izuzetno uspješne, pa je Gichin Funakoshi promovirao karate i u Japanu. U Japanu je osnovan prvi
slavni centar za treniranje karate vještine i zvao se SHOTOKAN centar.
Interesantno je napomenuti da je Gichin Funakoshi podučavao nekoliko talentiranih učenika, pa su oni kasnije osnovali vlastite stilove karatea. I drugi okinavljanski sensei su došli u Japan i takodjer
osnovali vlastite stilove. To se događalo oko 1930. god. Danas postoji vrlo mnogo različitih stilova karatea.
1.- SHOTOKAN 2 - VADO RYU 3 - SITO RYU 4 - GOJU RYU. Pored ova četiri stila
imamo još 6 drugih stilova karatea:SUKOKAI, SOTOKAI, GODJUKAI, KJOKUSINKAI,
SANKUKAI, ISIN RYU i ISHIN-RYU
Karate se iz Japana proširio u sve zemlje sveta. Njegov internacionalni razvoj je u
rukama velike svjetske unije WUKO (WKF). Medjunarodni olimpijski komitet je
primio u članstvo ovu svjetsku karate organizaciju. •• MORALNI KODEKS KARATEA
• Neke vrijednosti neophodne su za život u zajednici. One ćine duhovni sklop
čovjekov, ali se u suvremenom društvu često izgube. Prvorazredni zadatak i misija
svakoga tko ima crni pojas je da obnavljati te principe i da bude njihov živi primjer.
ČAST - MEIYO, VJERNOST - CHUJITSU, ISKRENOST - SEIJITSU,HRABROST -
YUUKI, DOBROTA i LJUBAZNOST - SHINSETSU,SKROMNOST i PONIZNOST -
KEN, PRAVEDNOST - TADASHI, POŠTOVANJE - SONCHOO, SAMOKONTROLA